Butan je ovaj čudesan pokušaj počeo primjenjivati još 1972. godine kada je tadašnji kralj Butana izdao proglas kojim se jasno izriče kako javna politika mora imati ugrađen sustav koji brine o ljudskoj dobrobiti, a ne samo o privredi. Ovaj apstraktan pothvat imao je uspjeha u ovoj maloj, ali po mnogočemu posebnoj zemlji. Danas Butan, iako siromašna zemlja, ostvaruje značajan napredak. Prosječan ljudski život je duži, kvaliteta obrazovanja djece raste, a vjeruje se i da je pismenost udvostručena početkom osamdestih i da je danas pismeno više od 50 posto populacije.
Globalna gospodarska kriza nije zaobišla ovu zemlju, ali posljedice krize nisu imale utjecaja na optimistični pogled u budućnost. Naime, Butanci se i dalje smatraju sretnom nacijom, te tvrde kako nisu ništa nesretniji otkako je kriza aktualna. Valja napomenuti kako i bruto domaći proizvod Butana već godinama raste, ali oni to smatraju apsolutno nevažnim ako su zanemarene neke budističke vrijednosti. Tako se izjašnjavaju kao veliki pobornici ravnopravnosti, miroljubivosti i nenasilja. Ubojstvo svakog živog bića, pa bio to i mrav, izbjegava se u velikom luku, a sama važnost čina nije umanjena ako se dogodi nepažnjom. Butanom vlada i visoka ekološka svijest. Čak 60 posto zemlje je pod šumom, a to je odluka kralja koja se nipošto ne smije kršiti. Zimi obitelji smiju sijeći samo određena drva kako bi se grijali, međutim to se čini vrlo nerado. Uloga drvosječe unosi duhovni nemir među Butance, jer ne mogu razumjeti kako nisu počinili grijeh prema prirodi i životu. Preferiraju tražiti svoju sreću u streljaštvu, nacionalnom sportu ili budističkim hramovima.
Ostvariva realnost ili samo utopija?
Ovaj neobičan model društvenog ustroja nije primjenjiv samo za Butan. Ideju o uvođenju novih mjera razvoja prigrlila je skupina ekonomista koja smatra kako na dobrobit ne utječu samo prihodi i zaposlenost, već i zadovoljstvo osobnim vezama i međuljudskim odnosima. Alvin Weinberg, dugogodišnji direktor Nacionalnog laboratorija Oak Ridge i osnivač Instituta za analizu energije, također predsjednički savjetnik u 1960-ima, izjavio je :" Konvencionalno gledište je da je kapitalizam jedini učinkoviti način za raspodjelu sredstava. Ali, nedostaje mu suosjećajnosti." Dolazimo do točke kada se možemo upitati zašto sadašnje ekonomske teorije zanemaruju ljudsku patnju i sposobnost empatije? Paul Farmer, križar javnog zdravstva, smatra kako današnji sustav drži siromašne prebolesnima kako bi se iz njega izvukli. Farmer predlaže kako bi se zdravstvena skrb trebala proglasiti ljudskim pravom te nam postati prioritet, a ne usputna misao. Daniel Goleman, autor svjetskog hita Socijalna inteligencija, toplo preporučuje svijetu uvođenje suosjećajnosti kako bi samim time i privreda profitirala.
Tako bismo postigli stanje stabilnosti, sklada i harmonije, a izbjegli posebno teške situacije u kojima siromašne zemlje opterećene golemim nacionalnim dugom naprosto nemaju dovoljno sredstava za hranu ili zdravstvenu skrb djece.
Napredni međuljudski odnosi, zdravi, visoko obrazovani ljudi i briga za njihovu sreću, čine nam se kao daleka budućnost. Hoće li se takva praksa ikada realizirati u našoj stvarnosti? Danas to ostaje utopijom, ali osvrnemo li se oko sebe i pogledamo li jednu zemlju kao što je to Butan (siromašna materijalnim resursima, ali itekako bogata duhovnim vrednotama), dolazimo do pitanja: zašto ne?
http://drugacije.hr/svijet/40-azija/462-bruto-nacionalna-srea
_1130_-_Situazione.jpg "Click to open image!")
