|
Večer |
|
|
Srijeda, 14 Maj 2008 |
sex kolumna | Učitano: 396
 Ponekad pomislim kako se već zaista raspadam. Duboko, u nutrini, raspadaju mi se organi, misli mi nedostaju, rasute su poput kamenčića usput, nevezane i neizdefinirane.
Možda bih se trebala prisjetiti kad sam počela padati u bezdan. Da li bih imala ikakve koristi od toga? Jeli to možda tip koji me je neki dan nazvao i za 500€ radio stvari koje ni jedna žena ne bi trebala podnositi u svojem životu? Majku mu perverznu kao da mu je životna misija nakupiti što više hard core pornjave u svojoj tupastoj glavi, a onda to tražiti od prve žene koju povaljuje za novce.
Prije par godina kad sam ga prvi put vidjela i bila s njim bio je tek nesiguran dječarac, plah i prestrašen. Sjećam se kao danas, bojao se da sam negdje sakrila foto aparat ili kameru pa snimam i stalno je mrmljao da ga neću valjda ucjenjivati. Bio je toliko smiješan da sam se jedva susprezala od toga da prasnem u smijeh i uništim mu ono malo muškosti u njemu. Susprezala sam se iz petnih žila i glumila da uživam u svakom njegovom mlitavom pokretu.
Svršavao je stenjajući toliko glasno da ga je sigurno čuo cijeli hotel. Bilo je to tada. Sada je on veliki poduzetnik, kamenjar mu je ostao duboko usađen u srcu i mozgu, a kad me je nazvao rekao je da ćemo se ludo zabaviti. Da sam znala što mu je bilo na pameti ne bih mu više ni prišla.
Manijak je sa sobom donio putnu torbu sado-mazo opreme i satima je liječio svoje hercegovačke komplekse na meni. Više ga nije brinulo ništa, nedavno se rastao pa nije više bilo straha da ću ga ucjenjivati, a do nekog velikog rejtinga mu nije stalo. Bar je tako rekao. Nakon što sam se obukla i krenula kući namignuo mi je i rekao da je ovo noć za pamćenje koju će prepričati svim svojim prijateljima i poslovnim suradnicima i da će svima podijeliti moj broj mobitela. Idiot iskompleksirani!
Osim modrica zbog kojih ne mogu raditi do daljnjega više su me boljele one koje se nisu vidjele. Pitala sam se jeli to jedini način da zaradim lovu koja mi je trebala za idućih nekoliko dana. Odgovor nisam dobila. Jedina reakcija mojeg uma bile su suze. One su dokazale da sam još uvijek ljudsko biće. Istina, tremor u mišićima je postajao sve jači, ali ja sam udisala isti zrak s milijunima ljudi koji nisu znali gdje se nalazi tanka granica do ovisnosti poput moje. I sad, dok pušim u internet caffeu posljednju cigaretu iz kutije, prevrćem upaljač prstima i pitam se jesam li poplaćala račune koji su se nagomilali posljednjih mjeseci.
Jednostavno se ne sjetim obaviti tako prizeman posao kakav je plaćanje računa i, iako svaki dan obećam samoj sebi da ću prvo otići do pošte i platiti sva ta sranja, stanem usput i kupim ono što mi je u životu potrebnije. Potrošim novce i jedva čekam poziv. Jedan od onih koji nose sa sobom sex za novac.
|
|
Nove ...
Utorak, 07. Oktobar 2008 Ponedjeljak, 06. Oktobar 2008 Nedjelja, 05. Oktobar 2008
|
