Sat vremena zabave utroje E-mail
Utorak, 27 Maj 2008
sex kolumna | Učitano: 398

Pokazali su mi maleni paketić i rekli da je cijena- sat vremena zabave utroje. Pristala sam, naravno. Tijelo je tražilo svoje.
Pitam se ponekad kako napisati nešto suvisno i smisleno, uvijek u žurbi i između dva dima cigarete. Kako li je tek onima koji imaju 24 sata, samo za sebe i svoja sitna zadovoljstva? Ponekad im zavidim. Samo ponekad, jer već u drugom trenutku se pitam kamo bih sama sa sobom toliko vrijeme?

Poludjela bih od sjećanja, uspomena, ožiljaka... I sad, čim bacim pogled na prostor iza desnog ramena u meni se javljaju brojni glasovi, psovke, uzdisaji, naredbe, ponižavajuće izjave. Nikad ljubav. Kakav li je osjećaj, uopće, biti voljen?


Ova cigareta koju držim između prstiju i ponekad prinesem usnama da još jednom udahnem njezinu aromu osjetila je u posljednjih nekoliko minuta svojeg 'života' više ljubavi nego li ću ja ikada. Stvar je u pomirenju vjerojatno. Ja volim sebe. Onu sebe koja postoji i opstaje pored svega duboko unutar tijela. Tijelo je i tako samo prolazna stanica na kojoj se duša zadržala tek trenutak ili dva. I zato kad iznad mene dahće divljak koji misli da ću umrijeti od zadovoljstva ako mi stegne vrat dok svršava, ne obazirem se nimalo na njega, njegove ruke, dahtanje, bilo šta oko nas. Odvojim se od tijela žene koja trpi bolove i promatram je negdje iz visine odakle mogu vidjeti svaki detalj. Bez imalo osjećaja.

Tko može i govoriti o osjećajima, osim boli? A bol je subjektivna. Kao i ona kad su se dvojica oženjenih muškaraca srednjih godina odlučili zabaviti s mladim i lijepim tijelom koje je bilo u tom trenutku na rasprodaji. Marko je bio jedina osoba koja je uvijek imala dobru dozu kod sebe. Nestao je netragom i nije mi preostalo ništa drugo nego se dati za jedan šut. Ne znam otkud oni u mojoj blizini u obližnjem kafiću ali su, vjerojatno zbog načina na koji mi je zadrhtala ruka, shvatili da mi nedostaje nešto u životu. Pokazali su mi maleni paketić i rekli da je cijena- sat vremena zabave utroje. Pristala sam, naravno. Tijelo je tražilo svoje.


Počelo je udarcima i vikom, psovanjem svim ženama da su kurve i da ih treba ubiti, a onda sam samo osjetila da se odvajam od tijela i iz visine gledam loš film u prvom redu kino dvorane stvorene tada samo za jednog gledatelja- mene. Nizale su se modrice, oči su mi bile zaklopljene da ih ne gledam, a cijelo tijelo bilo je mlohavo i opušteno u iščekivanju novih udaraca. Kad su se umorili od divljanja završili su svoj "veličanstveni nastup" na samo njihovoj kurvi silovanjem. Platili su tijelo koje su imali pred sobom i ponašali su se u skladu s tim. Sjećam se samo da je jedan u trenutku počeo ponovo psovati jer je shvatio da mu je ruka puna moje kose koju je iščupao s mojega tjemena. A to mu se gadilo.


Drugi je potegao iz boce nekakvog alkoholnog pića i pljunuo na moje lice uz mnoštvo psovki i pogrda. Kad su se odmakli od mene i otišli u kupaonicu ustala sam, sabrala se toliko da mogu navući na sebe haljinu, obula cipele i izašla van. Šaka mi je bila toliko čvrsto stegnuta da su me boljeli zglobovi na prstima. Unutar šake bijeli prah koji je trebalo samo zgrijati i uvući u špricu. Potom utisnuti u neku od vena. Već su bile u takvom stanju da ih nije bilo problem naći pa sam to mogla vrlo brzo obaviti i drhtavih ruku u tamnom kutu obližnje ulice. Nakon pola sata poravnala sam haljinu koja se pogužvala od sjedenja na pločniku, otresla prljavštinu i krenula u stan. Usput sam kupila cigarete jer sam kutiju izgubila negdje po putu. Trebao mi je tuš, morala sam se riješiti mirisa one dvojice.


Masnice su me boljele. U trenutku sam poželjela da to bude najveća briga koju imam. Bila sam gladna.

 
« Prethodna   Sljedeća »