|
Gumena lutka i liječnik |
|
|
Ponedjeljak, 12 Maj 2008 |
sex kolumna | Učitano: 412
 Negdje u početku mojeg posla nisam imala isprofilirane klijente, prihvaćala bih svakoga tko je htio platiti. Nije me brinulo ništa, trudila sam se naučiti prije svega što i kako žele muškarci, što mogu očekivati od pojedine osobe te koliko prljavi u svojim mislima mogu biti. A bilo je prljavštine, nezamislive svakom normalnom mozgu.
Bilo je vremena kad bih bila gladna. Čekala bih na poziv, a njega nije bilo danima. Cijena "usluge" se spuštala svakim trenutkom i ne jednom došla sam do toga da bih popušila nekome za pristojan ručak. Tada mi se javio jedan čovjek. Nije pitao cijenu, rekao je da nudi 500 kuna. Pristala sam, nisam imala previše izbora.
Rekao mi je da je liječnik, u drugom braku. Inače je pasivac u krevetu i želi doživjeti nešto što još nikad nije. Nisam od njega očekivala ispovijed, nije mi bio dužan ništa reći osim svojih želja, no kad je već krenuo u priču pokušala sam pričati s njim. Trebalo mu je više rame za plakanje nego seks jer je bio gotovo nemoćan poseksat ženu. Bilo koju.
Rekao je da ima ambulantu, bavi se psihologijom, a jedina osoba kojoj ne može pomoći je- on sam. Sjedili smo i pričali nekih sat vremena. Potom mi je dao novac, ali samo 100 kuna i zamolio da ga "oživim". Mislim da bi seks sa mrtvacem bio zanimljiviji, ali dala sam sve od sebe. "Igračke" koje je ponio sa sobom bile su odurne, prljave i korištene milijun puta. Pitala sam se kako je moguće da liječnik bude toliko prljav, fizički i psihički.
Nije me štedio, imam dojam da se palio na činjenicu da mi se gadi svaka njegova stanica. I svaki djelić njegovih igračaka. Ono što je on nazvao svojim orgazmom meni je djelovalo tek na iskru života u njemu. Vjerojatno čovjek zna bolje sa pedeset i nekom godinom na glavi, pomislila sam i rekla da mi duguje još novca. Nasrnuo je na mene i pokušao me stjerati uz zid govoreći da nisam zaslužila ni prvih 100 kuna. Drhtavim rukama otvorila sam vrata i rekla da ću pozvati policiju.
Mene ne bi prvi put uhvatili, no pitala sam ga što će njemu obitelj reći.
Odustao je i maknuo se. Dok sam zatvarala vrata samo je kratko rekao da više nikad ne želi vidjeti pametnu kurvu. Dobacila sam mu preko ramena da pokuša s gumenom lutkom. Cijelo popodne osjećala sam se depresivno. Prljavo do pakla. Ribala sam kožu sat vremena ispod tuša i pokušala skinuti miris cigarete i sirove gume pomiješan sa kojekakvim izlučevinama sa sebe. Kao i miris odurnog liječnika koji sam osjećala duboko u nosnicama.
Iako sam si odavno obećala da ću dozvoliti drugima da mi za lovu iskoriste samo tijelo, pogazila sam vlastito obećanje. Iskoristio je moj um i ja sam se osjećala ispijeno i glupo. Ništa novoga, zapravo. Jedino je razlog tog osjećaja bio novi. Utopila sam i razlog i osjećaj u juice-votki koja je samo klizila niz moje grlo. Nekontrolirano.
Navečer sam bila kao nova. I sigurna da ga više nikad neću vidjeti. Ipak, sve ove godine tu i tamo bih ga vidjela tek u prolazu, dok nosi dijete i obavlja kupovinu sa suprugom u Billi. Spustila bih pogled da ne vidim njegove odurne, plave, zločeste oči. Nije mi trebalo baš ništa što će me sjetiti na događaj otprije. Svejedno, svaki put bih osjetila bockanje negdje u mozgu, možda baš u onom dijelu zbog kojeg mi je prigovorio. Novi ljudi, novi problemi, nove sjene koje su prešle preko mojeg tijela nanizale su se u idućem razdoblju.
Sve do novog susreta s "pasivcem". Nazvao je, prodao mi istu priču ne znajući da sam ja s druge strane žice. Prošlo je 4 godine i nisam mogla vjerovati da je zaboravio "pametnu kurvu". Molio me za susret, ponudio triput više novca nego što je trebao dati posljednji put. Trudila sam se djelovati na telefonu kao zadnja glupača i dogovorila sastanak. Došla sam u dogovoreno vrijeme s perikom i u odjeći uličarke. Čekao je u novoj astri i primio me u auto. Otišli smo do Dubrave i ušli u nekakav stan za koji je rekao da je njegov.
Zanemarila sam činjenicu da nije znao na kojoj strani je prekidač za svjetlo. Pogasila sam svjetlo "da nam bude ljepše", uzela novac i rekla mu da nije normalan. Okrenula sam se i kad mi je pokušao stati na put, pogledala sam ga i zazvala ga imenom i prezimenom i rekla da ću, bude li rekao samo riječ, otići na kavu kod njegove supruge. I reći joj da joj je suprug nemoćan jer se "istresa" u kurve. U tom trenutku me prepoznao i makao se s puta. Zalupila sam vrata i osjetila da sam mu napokon naplatila poslijepodne provedeno uz bocu i suze. O tome vjerojatno nije učio na fakultetu. Životna škola je moje područje.
|
|
|
;)