Gospodarica E-mail
Petak, 13 Juni 2008
sex kolumna | Učitano: 608

Sunce koje je zasjalo nakratko zaista mi je popravilo raspoloženje. Sjedim ponovo u istom net caffeu i otpuhujem dimove. Ponekad je dovoljno da bacim pogled oko sebe, kroz prozor na ulicu, na novine u uglu kafića ili možda samo malo dalje, na ekran malenog televizora i već vidim nekog od mojih klijenata.

Ivan (ime je izmišljeno, da se ne bi netko zaletio i pokušao prepoznati osobu) je jedan od onih čije pozive zaista volim primiti. Viđamo se redovito, svakih mjesec do dva, dovoljan je njegov sms i znam već što mi je činiti. Pripremiti bič, kuglicu za usta, obući crni body i visoke čizme od lateksa, prekriti to laganim mantilom i sačekati ga na uglu ulica gdje smo se i prvi put našli.

Točno u 21 sat. Uvijek je točan. Dolazi u minutu u svojem skupom autu, s osmijehom od uha do uha i vidljivom erekcijom u hlačama. Jedan pogled na njegov osmijeh i oči u kojima je još uvijek živ dječarac od desetak godina uljepšaju mi život na neko vrijeme. On je zaigrano ljudsko biće koje je na silu gurnuto u masu obaveza i preveliku odgovornost.

Čini mi se da mu ovi naši susreti pomažu da ne poludi. Čitala sam jednom o njemu u novinama. On kaže da je na visokom položaju u državnoj firmi, ima veliku plaću, obitelj, djecu, kuću i vikendicu, no redovito se vraća meni jer želi nešto potpuno drugačije. Želi biti podložan dominantnoj ženi i želi osjetiti nekoliko sati života u kojima nema nikakve odgovornosti. Čim sjednem u njegov auto poljubi mi ruku i tiho šapne:"Gospodarice!".

Tiho, kao da se boji biti glasniji da me ne bi uplašio ili uvrijedio, pita me kako sam provela dan i želim li da mi služi. Pogledam ga i kažem da vozi bez puno brbljanja, a hlače u njegovom krilu još jednom poskoče uvis. U stanu koji drži iznajmljen samo zbog naših susreta se odmah skida, stavljam mu kuglicu u usta i zapovijedam mu. Želim da mi skuha čaj i donese mi šalicu napitka na leđima. U stanju je satima glumiti stolić za moje noge. Sve dok ne skinem čizme i ne ponudim mu stopala da ih ljubi i masira.

Tu i tamo ga pecnem bičem po goloj guzi i gledam koliko sreće to izaziva u njegovu pogledu i međunožju dok mu se slina slijeva niz lice. Voli biti rob. Moj rob. Nevjerojatno, na poslu zapovijeda masom ljudi koji slušaju njegove riječi kao da im se obraća onaj odozgo, snosi odgovornost za milijunske poslove, ali on voli biti moj rob lišen svake odgovornosti za sve što radi i za svoj život. U tim trenucima on je u potpunosti predan meni i čeka moja naređenja. Ponekad mi dođe žao što život nije drugačije posložio stvari.

Ovaj 40-godišnjak zapravo je poželjan muškarac za svaku ženu. Lijep je, zgodan, bogat, uspješan. Nakon nekog vremena u kojem me pušta da odmaram u tišini skidam mu kuglicu iz usta. Briše slinu rukom i zahvaljuje mi. Molećivo me gleda. Znam što želi. Želi me zadovoljiti. Govorim mu da me zadovolji jezikom. Bez ruku. Ičega drugog. Pecnem ga po guzi ponovo. Za upozorenje da mislim ozbiljno. Napaljen je do granica boli i dotiče se, a ja vičem na njega. Prvo ja! Približava mi se i zadovoljava me. On je jedini muškarac koji me zna dovesti do orgazma. I kojemu to dozvoljavam.

Nakon mojih uzdaha, sjeda pored mene i molećivim tonom me pita smije li i on svršiti. Gledam ga ozbiljno. Trenutak-dva razmišljam. Dobija moju dozvolu. Ne treba mu puno vremena, malo sam ga možda i predugo mučila. Nakon toga, nakon što dobije dozvolu od mene odnosi me do kupaonice, skida ostatke odjeće koji su još uvijek na meni i nježno me masira tekućim sapunom. Potom me briše ručnicima i čeka da mu dam dozvolu da me prenese do sobe. Ne želi da se prehladim na pločicama.

Lagano me stavlja na krevet i približava mi odjeću i čizme, a onda i sam odlazi na brzo tuširanje. Uzimam novce s noćnog ormarića, paketić u kojem je uvijek spreman poklon za njegovu "Gospodaricu", spremam bič i kuglicu u torbu, navlačim odjeću na sebe i izlazim van iz sobe dok je on još u kupaonici. Ponovo osjećam da bih se za njega mogla vezati. Jebeni život!
 
« Prethodna   Sljedeća »