|
Ponedjeljak, 12 Maj 2008 |
sex kolumna | Učitano: 344
 Sjedim u Internet caffeu i otpuhujem dimove. Cigareta jutros ima okus truleži. Pored mene je kava iako ništa u ovom trenutku ne može razbuditi obamrlost koju osjećam. Trebala bih ići odspavati malo ali znam da će čim spustim glavu na jastuk navaliti misli, slike i riječi iz proteklih godina.
Pokušavam se sabrati i napisati nešto suvislo, danas se čudno osjećam, imam dojam da me tijelo ne sluša. Isto onako kako ni ja nisam slušala njega dok mi je poručivalo “Nemoj!”. Jebi ga. Tko je tome kriv, više nije ni važno. Od ranog djetinjstva znala sam da ću biti drugačija od ostalih djevojčica s kojima sam se igrala. I nisam pogriješila. One ne znaju osjećaj blagostanja dok slatki otrov ulazi u krv. Ne zatvaraju oči da ne bi vidjele s kim se jebu.
Ne moraju glumiti da je idiot s kojim su u krevetu poželjan i divan. Vremenom je i meni ojačao želudac toliko da sam prestala rigati nakon svakog sexa. Sex je postao posao, a mušterije suradnici. O njima ću drugom prilikom. Jučer sam vidjela Marka. Njega sam upoznala još dok sam se pravila da idem u srednju školu. Starcima nisam nedostajala, nisu se ni obazirali na ono što činim.
Imali su svoj život i svoj svijet u kojem sam ja bila nepotreban privjesak. Marko mi je u ono vrijeme poklonio punu pažnju iako je bio puno stariji od mene. Tada je rekao da ima tridesetdvije godine i da voli djevojke poput mene. Njegovu ljubav osjetila sam na zadnjem sjedištu auta koji je tada vozio.
Pitam se sačekuje li još uvijek cure ispred 9. gimnazije i odvodi li ih u stan, gledaju li porniće na plazmi i koliko ih je još zbog njega završilo na heroinu. Oduvijek su ga palile gimnazijalke. Volio je pametne djevojke jer je tako nadoknađivao činjenicu da je on završio jedva osnovnu školu. Većina njih završile su na ulici, radeći samo za heroin i hodajući Zagrebom poput živih mrtvaca.
Ja sam imala sreće. Makla sam se od njega na vrijeme, nastavila svoj put samouništenja na manje zavojitoj cesti. Idem pokušati zaspati, barem na pola sata.
|
;)