|
Selma Bajrami - cura sa sela |
|
|
Petak, 09 Maj 2008 |
interview | Učitano: 1619
 Prvi album je snimila 98. godine, a na estradi je punih deset godina. Na muzičkoj sceni se pojavila s nepunih 18 godina, nasmijana, energična i puna želje za uspjehom. Bili su to najraniji počeci jedne od najpopularnijih folk pjevačica s ovih prostora - Tuzlanke Selme BAJRAMI.
Već nakon prvog albuma, Selma se vinula put estradnih visina, i za kratko vrijeme bila žena za koju su svi znali i o kojoj su svi pričali, dok je drugi album, koji je izdala dvije godine kasnije, bio samo potvrda njenog uspjeha.
Danas je Selma pjevačica s pet albuma iza sebe, a pečat njenoj estradnoj karijeri bio je posljednji, s pjesmom "Kakvo tijelo Selma ima", koja je postala jedan od najvećih hitova današnje folk muzike. Uspjeh je postigla i u susjednoj Srbiji, gdje su je njene estradne kolege dočekale na najbolji mogući način i širom otvorile vrata njihovih najgledanijih folk showa. Stoga je Selma čest gost i Grand kuće, ali i rado viđena u srbijanskoj javnosti.
 - Moje pjesme su prihvaćene svuda i sretna sam zbog toga, a osobito zbog pjesme "Ostrvo tuge", koja je na neki način i moja autobiografska pjesma. Prvenstveno zbog toga što se radi o baladi, jer ljudi su me do sada uvijek pamtili po nekim "živim" ritmovima i plesu, a nakon što sam dokazala da znam plesati, bio je red da shvate da pjevam itekako dobro. To mi je ova pjesma omogućila, jer je moj glas u prvom planu.
Selmu smo posjetili u njenom stanu u Mramoru u blizini Tuzle. Mali, ali uređen stan prepun detalja koji podsjećaju na Selmu, na trećem spratu zgrade, njeno je utočište za bijeg od očiju javnosti. Do nje je i stan njenog brata Enisa i snahe Vanje, a na nižim spratovima su njeni roditelji Enesa i Fadil, i sestra Fahira s kćerkom. Zbrinula je mlada pjevačica i svoje najbliže, te se mještani često našale kako bi na zgradi trebalo stajati "Bajrami". Sretna je što mogu svi zajedno uživati, u ovom, kako kaže, lijepom i luksuznom životu. Uz kafu i ugodan razgovor o svemu što se veže za ime popularne pjevačice, ostali smo do kasnih poslijepodnevnih sati.
Pominjete autobiografske pjesme. Zvuči kao da je Vaš život tužan...
- Sve su moje pjesme na neki način autobiografske. Družim se s autorima i pričam im o mom životu. Oni prave pjesme na osnovu mojih priča i situacija u kojima sam se nalazila. Svi mi doživimo trenutke iz mojih pjesama, i mislim da su se sve djevojke Balkana poistovjećivale s mojim pjesmama. Možda su upravo zato tako uspješne.
U kojem stihu vidite sebe?
- "Što me tjeraš da te ostavim, kad znam da bi bez mene puk'o za dan. Što si prema meni grub, ne radi to, što da mrzim cijeli muški rod? Što da se drugima svetim uvijek kada tebe se sjetim". (smijeh) Moje dosadašnje veze su tražile određene promjene, ako me vole, naravno. A oni se svi promijene tek kada ih ja ostavim. Tek poslije shvate šta su izgubili, pa šalju cvijeće, prave mi probleme sa sadašnjim momkom, i ma šta rekla i uradila oni su toliko uporni da ne znam šta im je. Ne znam kako ljudi tako gube dostojanstvo.
Ubrajate li u "mladost-ludost" i brak koji imate iza sebe?
- Zapravo sam željela da živim "holivudskim životom". Da budem vanserijski tip, drugačija od ostalih. Zaljubila sam se u fazi života kada sam željela da se skrasim nakon nekih ljubavnih neuspjeha. Onda sam se udala za čovjeka kojeg sam idealizirala i imala lažnu sliku o njemu, no, s obzirom da je razvod danas normalna stvar, nisam se previše uzbuđivala. Vidim, razvode se žene svuda, pa mislim - šta me briga. Mogu sebi taj luksuz dozvoliti. Da vidim kako to izgleda, vjenčanica, život i idemo dalje. Ipak je to jedno iskustvo, a ja se više ni ne osjećam kao da sam se nekada udavala. To mi je kao nekakav izlet poslije kojeg sam se probudila i nema više ništa. Nevjerovatno je to kako sam sve tako brzo zaboravila, pa mi izgleda kao da se nikada nije ni desilo.
Znači li to da ste u starom životu griješili?
- Grešaka je bilo mnogo. Sveticu nisam nikada glumila, a ne znam ni ko je to svetica uopće. Ja sam cura sa sela, ali sam naučila životnu školu koja puno vrijedi. Jednostavna sam osoba i nikada ne glumim "veličinu", jer ne zaboravljam odakle sam počela. Cijenim sebe, ali sam ostala pri zemlji. Znam ja da ne mogu napisati roman. Ima osoba koje su do jučer plijevile luk, a sad pišu roman. Znaš kako ja vidim njihovu priču. Priča jedna drugoj: "Slušaj, jutros sam se probudila, pomuzla kravu, položila sijeno, srela momka i izvela se s njim, i tako je nastao moj roman". E, to ti je kad ljudi ne znaju gdje pripadaju. Pa, nije niko glup. Rok trajanja takvih osoba je kratak. A ja mislim "trajati" veoma dugo. Drugi neka pričaju o mojim uspjesima, a moje najveće bogatstvo je moja porodica i osoba koju volim.
Otkrijte nam malo više.
- Volim čovjeka s kojim sam u vezi već četiri mjeseca. On je iz jedne fine i kulturne porodice, živi u Stockholmu. Smiren i dobar čovjek kakvog sam i trebala. Ja sam vatra, a on je voda, i trebao je neko da me "gasi". Impulsivna sam i često histerična, a sada sam našla čovjeka s kojim ne mislim ni na šta, koji me opušta i čini sretnom. Naši dani su ispunjeni, tajni nemamo, a vidjet ćemo kako dalje. Ako budem nepravedna prema svom muškarcu, neka me ostavi.
Kojim putem dalje?
- Sve što sam stekla u životu stekla sam sama. Zadovoljna sam i sretna, nemam predrasuda, a svakom svačije, meni moje. Vrijednost života shvatila sam tek nedavno, kada mi je zdravlje bilo ugroženo. Ja mogu uzdignute glave bilo gdje i ne kajem se ni zbog čega. Živjela sam, trošila, potrošila jednu cijelu turneju za rekordno vrijeme, vozila se helikopterom po Manhattanu, pila šampanjac u limuzini koja me je vozala Amerikom, i nije mi žao. To sam ja zaradila. To je moj život i jedna sam od rijetkih koja plaća porez ovoj državi. Sada je došlo vrijeme da me interesiraju neke druge stvari; volim svog muškarca i uz njega sam pronašla svoj mir. Otkrit ću vam da se nadam i jednoj maloj, prelijepoj bebi u skorijoj budućnosti.
avaz
|
|
;)
;)