|
SARAH JESSICA PARKER Na odjeću trošim minimalno |
|
|
Nedjelja, 10 August 2008 |
interview | Učitano: 268
 Zvijezda serijala i filma ' Seks i grad', govori kako se osjeća kao uzor djevojkama koje dolaze u New York u potrazi za uzbuđenjima te otkriva da je njena privatna garderoba, za razliku od njene junakinje, vrlo skromna i jednostavna
Iako je “Seks i grad” priča o četiri žene u potrazi za ljubavlju, Sarah Jessicu Parker od prvog su dana svi doživljavali kao glavnu glumicu - bez obzira na to što su u tom planetarno popularnom TV serijalu sva četiri lika jednako glavna. Ne samo zato što je njezina Carrie Bradshaw zamišljena kao okosnica svih ostalih likova, već i stoga što je 43-godišnja glumica vrlo brzo shvatila gdje se nalazi moć u Hollywoodu. Tako je postala i producenticom serije, a njezina ideja o snimanju filmske verzije “Seksa i grada” bila je presudna da kultni TV serijal zaživi i na velikom ekranu. Promocija filma “Seks i grad”, koji u hrvatska kina dolazi 5. lipnja, održana je, naravno, u New Yorku, koji je za film gotovo jednako važan koliko i dizajnerska odjeća i otvoreni ženski razgovori o seksu.
Privatno je Sarah Jessica Parker potpuno drukčija od Carrie Bradshaw. Dok popularna novinska kolumnistica godinama bezuspješno traga za ljubavnom srećom i savršenim muškarcem, glumica će 19. svibnja obilježiti 11. godišnjicu braka s glumcem Matthewom Broderickom, s kojim ima petogodišnjeg sina Jamesa Wilkieja. I premda je na intervju došla u zelenoj kreaciji dizajnerskog dvojca Dolce&Gabbana, privatno je visoka moda nimalo ne zanima. Točnije, moda je zanima, ali jednostavne i ležerne kreacije, poput linije Bitten koju je sama dizajnirala i lani plasirala u trgovački lanac Steve&Barry's, gdje nijedan odjevni predmet ne košta više od 20 dolara.
Kakav je osjećaj vratiti se nakon četiri godine u “Seks i grad”?
- Nema riječi kojima bih mogla opisati svoje oduševljenje što smo uspjeli snimiti film. Ne samo zato što je serija zaslužila svoje mjesto na velikom ekranu nego i stoga što smo uspjeli napraviti upravo ono što smo htjeli. Od ljudi koji su sudjelovali u snimanju filma do same priče - sve je napravljeno bez kompromisa. “Seks i grad”, što je najvažnije, nije obična romantična komedija.
Film je nešto mračniji nego serija. Jeste li ga tako zamislili od samoga početka, ili je takvu atmosferu dobio tijekom snimanja?
- Ne bih rekla da je mračniji, ali jest više melankoličan. I ne, nikada se nismo oko toga dvoumili. Od trenutka kada smo odlučili snimati film znali smo da nam je prioritet - scenarij. Tu nije smjelo biti pogreške. Priča je morala imati svoju težinu, jer s njom zaokružujemo ljubavnu priču dugu deset godina. Da bismo prikazali razlika između dvadesetogodišnjakinje i četrdesetogodišnjakinje u potrazi za ljubavlju, morali smo unijeti neke emocije - bez njih bi film bio lažnjak.
Kako se osjećate kad vidite sve one dvadesetogodišnjakinje koje dolaze u New York u potrazi za avanturama kakve su doživjele djevojke iz “Seksa i grada”?
- Kad god mi novinar postavi ovakvo pitanje, osjećam kao da mi se želi nametnuti odgovornost za sudbine svih mladih djevojaka očaranih New Yorkom. No, ja ne mogu biti odgovorna za to, ne mogu svakoj dvadesetogodišnjakinji koja dođe sa snovima, osigurati budućnost u New Yorku. To bi bila ludost. Ali, kada hodam ulicom i vidim četiri djevojke kako hodaju zajedno i smiju se nekoj fori, doista vidim vezu sa “Seksom i gradom”. New York je oduvijek bio grad koji je privlačio sanjare. U Americi ima mnogo mjesta koja pružaju bolji život, ali New York je oduvijek bio poseban. “Seks i grad” je samo na drukčiji način prikazao tu njegovu posebnost.
Koliko je stvarnih trenutaka u životu glavnih junakinja?
- Kao što znate, materijal za seriju je došao iz knjige Candace Bushnell, u kojoj je opisala svoj život u New Yorku osamdesetih - kad su svi bili opsjednuti novcem i dizajnerskim markama. Njezin samački, pomalo narcisoidan život odlično je ilustrirao duh tog vremena i svidio se djevojkama diljem svijeta. Bih li voljela da više djevojaka dolazi u New York kako bi radile u kulturnim institucijama? Naravno, ali nije realno očekivati tako nešto. Iako ne mogu shvatiti zašto, djevojke su zaluđene modom i to više nije specifično samo za New York. Nadam se samo da u utrci za najljepšom torbom i haljinom nauče nešto puno bitnije.
Kako odgovarate na optužbe da serija ne promovira moralne vrijednosti?
- Nikada se nismo ni pretvarali da je “Seks i grad” priručnik za učenje o moralu. To je samo priča o četiri žene. Ponekad zabavna, ponekad i ne, ali samo priča. A ako neka djevojka dođe u New York u želji da živi poput cura iz “Seksa i grada”, to i ne treba ispasti tako loše. Junakinjama “Seksa i grada” ipak nije smisao života samo kupiti skupe cipele i piti koktel Cosmopolitan, već i napraviti nešto važno. Ja sam u New York došla zbog književnosti: bi li zbog toga Philip Roth i Woody Allen trebali biti odgovorni za svaki moj potez? Woody Allen se nikada nije morao ispričavati zbog svakog Židova iz Ohia, koji je došao u New York postati pisac.
U filmu ste promijenili gotovo 80 haljina: koliko ste ih sačuvali?
- Sačuvali smo sve odjevne predmete koji nisu bili posuđeni. To je standardna procedura još od početka snimanja serije, što se pokazalo jako bitnim. Naime, u filmu smo zbog toga mogli koristiti “arhivsku” odjeću, čime smo dobili na autentičnosti.
Kolika je velika vaša privatna garderoba?
- Vrlo, vrlo malena. Zapravo, ne trošim puno na odjeću.
Što vaš suprug, glumac Matthew Broderick, kaže na činjenicu da ste, zajedno s ostalim glumicama iz “Seksa i grada”, zapravo poveli malu seksualnu revoluciju nakon koje žene diljem svijeta otvorenije govore o seksu i svojim potrebama?
- Iskreno, ne znam. Sa suprugom, ali i prijateljima, nikada ne razgovaram o tome jer i ne pokušavam seriji razmišljati u sociološkom kontekstu. Moji gay prijatelji su mi priznali kako im se serija jako sviđa, ali to je sve što znam. Znam da zvuči čudno, ali, ako nisam na to primorana, nikada ne pričam o svojem poslu. Ne čitam svoje intervjue, ne gledam svoje fotografije u časopisima, to me nikada nije interesiralo.
Mislite li da je ironično što ste postali uzor svim solo djevojkama, a u privatnom životu jedna ste od rijetkih holivudskih zvijezda sa stabilnom 15-godišnjom vezom?
- Iskreno, ne vidim Carrie kao uzor solo djevojkama. Taj lik ima toliku dubinu da bi bilo i te kako pogrešno svesti je samo na tu dimenziju. Ona je dio mene, ali ja nisam Carrie. I ne vidim tu nikakvu ironiju, osim kada se suočim s ovakvim pitanjem.
Kako ste se odlučili na dizajniranje modne linije Bitten?
- Nakon što je završila serija, s raznih strana dobivala sam ponude da dizajniram odjeću, no, smatrala sam da nisam prava osoba za to. Pogotovo kad sam pomislila na neke moje prijatelje, školovane dizajnere, koji su se mučili kako bi skupili dovoljno novca kako bi promovirali svoju odjeću. Ali, onda su se pojavili Steve i Barry sa svojom trgovačkom filozofijom da ništa ne smije koštati više od 20 dolara. Tu sam vidjela svoju šansu. Doduše, osam mjeseci sam proučavala njihovu tvrtku, jer nisam shvaćala kako netko može prodavati odjeću po tako niskoj cijeni i pritom zarađivati. Kada sam se uvjerila da je njihov način poslovanja moralno ispravan, da ne iskorištavaju radnike u siromašnim zemljama, odlučila sam pristati na njihovu ponudu. Jednostavno nisam mogla odbiti tu demokratizaciju mode. Mogla sam živjeti s činjenicom da se ne pretvaram da sam vrhunski modni dizajner, već jednostavno osmišljavam svakodnevnu odjeću. No, moram naglasiti da nisam sama. Pomažu mi dva dizajnera, tako da je cijelu kolekciju, zapravo, osmislio tročlani tim.
Je li se New York promijenio u ovih dvadesetak godina koliko živite u njemu?
- I danas je kreativno poticajan, samo što si sve manje i manje ljudi može priuštiti da živi u njemu. Posebno na Manhattanu, koji je postao preskup čak i za ljude koji imaju pristojne poslove. Kada sam prvi put došla u New York, sve je bilo puno jeftinije i pristupačnije. Danas se bez novca ne može opstati u New Yorku.
|
|
