interview | Učitano: 408
 Dogodilo mi se puno lijepih stvari, i privatno i profesionalno. Malo je reći da je 2007. bila dobra godina za Zlatana Stipišića Gibonnija (39). Uspjesi su se redali jedan za drugim. Počelo je proljetos, kad je u Makarskoj trijumfirao s osam osvojenih Porina za album „Unca fibre“.
Nastavilo se ljetos u do posljednjeg mjesta ispunjenoj pulskoj Areni, gdje je održao nezaboravan koncert s kolegom Oliverom Dragojevićem. A završilo se ovih dana, uoči Božića, izlaskom dvostrukog live albuma „Acoustic/Electric“, na kojem je 16 njegovih najvećih hitova u potpuno novim aranžmanima. Uz to, nedavno je objavljena njegova biografija „Tajna vještina“, autora Zlatka Galla, u kojoj je opisana i preobrazba dugokosog heavymetalca u najpopularnijeg hrvatskog pop-glazbenika.
Što je najbolje što vam se prošle godine dogodilo u privatnom i profesionalnom životu?
- Dogodilo mi se puno lijepih stvari, i privatno i profesionalno. Kod mene je to često povezano. Kad me na poslu iznerviraju, tu nervozu donesem doma, a kad me nešto privatno razveseli, od toga napravim pjesmu. Najviše volim biti kod kuće ili na pozornici, sve između me nervira.
A koji vam je bio najgori događaj?
- Pogodila me tragedija vatrogasaca na Kornatima. Moja tri glazbenika su iz Šibenika i poznavali su neke od tih momaka.
Koje su neostvarene želje i snovi što ih prenosite u 2008.godinu?
- Uvijek ih ima. Volio bih imati više vremena za sebe, da pročitam nešto pametno, odem na neki dobar koncert...
Koja vas je osoba u protekloj godini zadivila?
- Slaven Bilić. Zato što je uspio postići izvanredne rezultate a da pritom niti jednom svojom izjavom nije podcijenio ili uvrijedio reprezentacije protiv kojih smo igrali. On je naš najbolji ambasador. A sviđa mi se i to što svira gitaru. Ako želi, može u mom bendu dočekat' penziju.
Što ste voljeli slušati, gledati i čitati?
- Dosta sam slušao novi album Brucea Springsteena, „Magic“, gledao sam mnogo dobrih filmova, od kojih bih izdvojio „Volver“, „Krvavi dijamant“ i „Posljednji kralj Škotske“, dokumentarni film o grupi Metallica, „Some Kind Of Monster“, a što se literature tiče, jako mi se svidjela zbirka priča Raymonda Carvera „Odakle zovem“.
Najdraži predmet koji ste kupili i dobili na dar?
- Pršut što mi ga je darovao kum Petar, kojeg mi u familiji od milja zovemo „violina“.
U kojoj odjeći i obući ste se najbolje osjećali i zašto?
- Nek’ mi oproste modni stilisti, ali ja se najugodnije osjećam u bijeloj košulji i crnom sakou, kao konobar u društvenom sektoru.
Tko su prijatelji s kojima ste se družili, i s kojima ćete to nastaviti ove godine?
- Imam mnogo prijatelja koji me poznaju u dušu a da me nikad nisu osobno upoznali i da ja ne znam njihov broj telefona. To je moja publika. A imam i dva-tri prijatelja čije telefonske brojeve znam.
Da možete, koje biste događaje ili situacije u kojima ste se zatekli, promijenili?
- Možda se ne bih doveo u neke konfliktne situacije, za koje nije bilo potrebe. Ali, to je sad proliveno mlijeko, perje bačeno u vjetar, ne može se popraviti.
Tko vas je najviše razveselio, a tko razočarao?
- Oduševila me moja obitelj, sve više mi se čini da na njih mogu jako računati. Nitko me nije ni previše očarao ni previše razočarao ove godine jer sam se pazio i jednog i drugog.
Što je za vas idealan odmor?
- Ljeto i more. Nikako snijeg.
Što sebi i svojim bližnjima želite u novoj godini?
- Da smo živi, zdravi i na okupu.
Hoćete li nešto pokušati promijeniti da bi vam život bio ljepši?
- Manje se ljutiti i nervirati i učvrstiti neka prijateljstva.
|