Kemal Monteno E-mail
Ponedjeljak, 04 Februar 2008
interview | Učitano: 545

ŽENE KAO INSPIRACIJA Već desetljećima traje obostrana ljubav Montena i ženske publike, što se pokazalo i tijekom fotografiranja za Pitanje, kada su ga žene doslovce opsjedale
Omiljeni Sarajevski kantautor, koji proslavlja 60. rođendan i 40 godina karijere, govori o svojim najvećim uspjesima, napuštanju nogometa zbog muzike, životu u ratnom Sarajevu, stalnim putovanjima i novim projektima.

Prošle godine Kemal Monteno obilježio je 40 godina profesionalne karijere a ove će proslaviti 60. rođendan. Dvije obljetnice kantautora koji nakon toliko godina ne može reći da su njegovi dani slave i pobjeda na brojnim glazbenim festivalima prošli. Dapače, Monteno je posljednjih godina iznimno tražen, njegovi koncerti u državama bivše Jugoslavije su rasprodani a velik broj pjevača traži ga kako bi snimali duete s njim.

Svoju glazbenu karijeru Kemal Monteno, čiji je otac Talijan koji je ostao u Sarajevu nakon Drugog svjetskog rata jer se zaljubio u njegovu majku, započeo je na festivalu “Vaš šlager sezone” 1967., kad je s pjesmom “Lidija” osvojio prvu nagradu. Nastupio je i 70-ih i 80-ih godina na brojnim festivalima na kojima je redovito osvajao nagrade publike i žirija, a albume je prodavao u zlatnim i platinastim nakladama.

Rat je proveo u Sarajevu, svom rodnom gradu, a kad je prvi put 1995. izišao iz opkoljenog Sarajeva, u Zagrebu je održao koncert u dvorani “Lisinski” uz gostovanje svojih brojnih prijatelja i glazbenih kolega. Dvorana je bila rasprodana čak sedam puta zaredom. Nakon što je izišao iz Sarajeva, Monteno se sa suprugom preselio u Zagreb, gdje je ostao živjeti i snimati pjesme, a posljednji album “Dunje i kolači” objavio je 2004. godine.

Pitanje: Posljednji album objavili ste 2004. Imate li pjesme za novi album?

- Meni je prosjek da svake četiri godine objavim jedan album. Već imam gotove pjesme koje treba tehnički realizirati. Mislim da bi novi album mogao biti objavljen u travnju ili svibnju jer ja brzo snimam. I na tom albumu zadržat ću stari spoj talijanskih kancona i bosanske duše, ja i ne znam drukčije. Što bih ja nakon 40 godina karijere mogao promijeniti? To bi bilo kao da Charles Aznavour počne pjevati rock ’n’ roll. Pjevam ono što ljudi od mene očekuju.

Pitanje: Nakon 40 godina vaše karijere čini se da ste sada popularniji i utjecajniji nego što ste bili prije 20 ili 30 godina. Nastupate u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, svuda ste vrlo traženi, i stariji i mlađi pjevači žele snimiti duete s vama. Kako to objašnjavate?

- Ja nikada nisam bio popularan. Ne znam što znači popularnost. Valjda je to do minulog rada, pjesama, sigurno nije zbog mene jer sam lijep i mlad. Valjda ljudi vole te pjesme. Nikada ne radim halabuku i ne zovem nikoga, ali drugi mene zovu. Ipak, sve mi to godi. Ljudi mi kažu da sam snimio mnogo dueta. Nisam, snimio sam najmanje od svih, ali album “Kemo i prijatelji” s Arsenom Dedićem, Gabi Novak, Terezom Kesovijom, Borisom Novkovićem i drugima je uspio i gotovo sve pjesme su bile hitovi. Ima pjevača koji su snimili vše dueta od mene, ali te pjesme nisu uspjele, nitko ih ne zna.

Pitanje: Je li vam inspiracija za pjesme uglavnom bila vaša supruga Branka?

- Meni je inspiracija sve što vidim oko sebe. Moji prijatelji, naši doživljaji, mnogo toga. Inspiracija za moju prvu pjesmu “Lidija” bila je jedna moja cura iz osnovne škole, nije to bila ljubav nego prva simpatija. Osim toga, to mi je ime bilo lijepo pjevati. Pjesma “Jedne noći u decembru” priča je o mojoj ljubavi prema mojoj ženi Branki s kojom sam i dandanas. “Bacila je sve niz rijeku”, pjesma koju sam radio za grupu Indexi, također je istinita priča. Ima i izmišljenih pjesama poput “Olivije”, koja nije bila hit ali je meni jedna od najdražih. Početkom 80-ih popularan je bio film “Briljantin” u kojem je glumila Olivia Newton-John.

Napisao sam pjesmu, sjetio se nje i u refren stavio Olivija. Isto se dogodilo i s albumom “Dolly Bell” koji je objavljen 1982., kada je bio popularan film “Sjećaš li se Dolly Bell”. Radio sam i s drugim autorima, s Arsenom Dedićem, kada je nastala pjesma “Pamtim samo sretne dane”. Došao sam k njemu, Gabi Novak i ja popili smo kavu, a Arsen Dedić mi je rekao: “Pogledaj malo ovaj tekst a ja ću za to vrijeme malo odspavati.” Dok je on spavao, Gabi Novak i ja smo napravili jednu od najljepših pjesama koju je ona ikada otpjevala. Neke pjesme nastajale su u sekundi.

Evo, za sljedeći album Dražen Golemović mi je predložio da napravim pjesmu prema njegovu životu, koju bismo otpjevali ja i moj prijatelj Željko Samardžić, o tome kako je imao najboljeg prijatelja koji je ubijen a on je nastavio živjeti s njegovom ženom.

Nacional
 
« Prethodna   Sljedeća »
Image